Zemljovid - Zadar

Zadar je grad te političko, kulturno, trgovačko, industrijsko, obrazovno i prometno središte Zadarske županije. Također je prijestolnica Zadarske nadbiskupije u Hrvatskoj. Smješten je na Jadranskom moru, na sjeverozapadnom dijelu Ravnih kotara. Sam grad se prostire na 25 km², sa 70.829 stanovnika u 2021., što ga čini drugim najvećim gradom u Dalmaciji i petim najvećim gradom u državi.

Područje današnjeg Zadra najranije dokaze o ljudskome životu vuče iz mlađega kamenoga doba. Zadar svoje podrijetlo vuče od 9. st. pr. Kr. kao naselje ilirskoga plemena Liburna nazvan Iader. Godine 59. pr. Kr. preimenovan je u Iadera kada je postao rimski municipij. Godine 48. pr. Kr. postao je rimska kolonija. Za vrijeme rimske vladavine Zadar dobiva obilježja tradicijskoga starorimskoga grada s pravilnom cestovnom mrežom, javnim trgom (forumom) i povišenim kapitolijem s hramom. Nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva 476., Zadar postaje prijestolnica bizantske teme Dalmacije. Početkom 9. stoljeća Zadar je nakratko došao pod franačku vlast. Prvi hrvatski vladari nakratko su stekli vlast nad gradom u 10. stoljeću. Godine 998. Zadar je prisegnuo na vjernost duždu Pietru Orseolu II. i postao vazal Mletačke Republike. Godine 1186. stavlja se pod zaštitu ugarsko-hrvatskog kralja Bele III.

Godine 1202. Mlečani su uz pomoć križara ponovno osvojili i opljačkali Zadar. Ugarska je ponovno preuzela kontrolu nad gradom 1358., kada ga je dobio ugarski kralj Ludovik I. Kralj Ladislav Napuljski je 1409. prodao Dalmaciju Mlečanima. Kada je Osmansko Carstvo početkom 16. stoljeća osvojilo zadarsko zaleđe, grad je postao važno uporište koje je osiguravalo mletačku trgovinu na Jadranu, administrativno i kulturno središte mletačkih posjeda u Dalmaciji. To je potaknulo okruženje u kojem su umjetnost i književnost mogle cvjetati, a između 15. i 17. stoljeća Zadar je došao pod utjecaj renesanse, iznjedrivši mnoge važne talijanske renesansne osobe kao što su Giorgio Ventura i Giovanni Francesco Fortunio, koji su napisali prvu talijansku gramatiku, te mnogi hrvatski književnici, kao što su Petar Zoranić, Brne Krnarutić, Juraj Baraković i Šime Budinić, koji su pisali na hrvatskom jeziku. Nakon pada Venecije 1797. godine, Zadar je do 1918. godine, osim u razdoblju kratkotrajne francuske vladavine i Ilirskih pokrajina (1805. – 1813.), ostao pod austrijskom vlašću, i dalje glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuske vladavine u Zadru su izlazile prve novine na hrvatskom jeziku Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin (1806. – 1810.). Tijekom 19. stoljeća Zadar je funkcionirao kao središte hrvatskog pokreta za hrvatski kulturni i nacionalni preporod u kontekstu sve veće polarizacije i politizacije etničkih identiteta između Hrvata i dalmatinskih Talijana.

Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pripao Kraljevini Italiji. Tijekom Drugog svjetskog rata bombardirali su ga saveznici i svjedočio je evakuaciji etničkih Talijana. Partizani su zauzeli grad 1. studenoga 1944., a 1947. službeno je ušao u sastav SR Hrvatske (federalnog sastava SFR Jugoslavije) čije su ga oružane snage obranile u listopadu 1991. od srpskih snaga koje su je namjeravale zauzeti.

Zbog svoje bogate baštine Zadar je danas jedno od najpopularnijih hrvatskih turističkih odredišta, koje je The Times nazvao „zabavnim središtem Jadrana”, a The Guardian „novom hrvatskom prijestolnicom cool-a”. UNESCO-ov popis svjetske baštine uključio je utvrđeni grad Zadar kao dio venecijanskih obrambenih djela između 15. i 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar 2017. godine.

Zadar je grad i središte Zadarske županije i šireg regionalnog kompleksa sjeverne Dalmacije i Like, unutar europske NUTS 2 regije Jadranske Hrvatske. Po broju stanovnika drugi je grad u Dalmaciji, a peti u Republici Hrvatskoj. Uže gradsko naselje broji oko 80 000 stanovnika, dok urbano područje grada Zadra broji oko 118 000 stanovnika.